auuuuuu….

evo ga februar 7-mi… Prodje januar dok sam se okrenuo.Po starom i dobro poznatom pravilu,nikad nista ne ide onako kako planiras.A ja nikako da vec jednom naucim da ne valja praviti planove, jer cim napravis plan a ono dodje djavo pa sa njim (da prostite) obrise dupe.

I eto tako, svakodnevno proveravajuci da mi se nisu stvorile skrge od ovolike vrucine i vlage ovde Down Under, sredjujuci papirologiju za ono malo zemlje na Divcibarama, jednostavno nisam stigao da bilo sta zapisem. A sta ces…

Mada, nije da nije bilo svacega o cemu bi se pisalo… Recimo, ovo zadnje sa ovim virusom… Godinama vec kako neko pokusava da zapati virus u Kini. Te svinjski grip, te pticiji grip, te maciji kasalj… Al nikako da se primi… I onda evo sad ovog virusa, kojeg su, gle cuda, pre par meseci najavljivali i Bil Gejts i ostali americki „vidovnjaci“… Pa ti vidi…

I sad tu nastupa ona omiljena americka kategorija, u koju kad te smeste gubis pravo na bilo kakav kredibilitet, a to je „teorija zavere“… Mada je nebrojeno puta dokazano da postoje zavere, cim izneses bilo kakve podatke o onima na vlasti (citaj : onima sa parama), ode ti mast u propast, to jest u teoriju zavere.

Ma nemam ja nameru da bilo sta i bilo kome dokazujem. Podataka ima na kilo, potrebno je samo malo logike, zdravog razuma i sposobnosti za analizu i voila… Ali, sta to vredi kad smo u svetskom poretku gde vazi ono nase staro: „Kadija te tuzi, kadija ti sudi…“.

Jedna od najvecih zavera na svetu, koja traje brat bratu vec jedno 30-tak godina, ona o „efektu staklene baste“, „klimatskim promenama“ bla-bla-bla…

Evo na primer, ove godine su bili pozari u Australiji. „Environmentalists“ su nadigli takvu dreku da to nije normalno. Ne bi to bilo cudno da su oni drecali svage godine. Cudno je da su drekali ove godine. Medjutim, ovde priroda radi onako kako treba. S obzirom na duge periode bez kise, drvece se susi i postaje bezvredan „clan“ drustva. Onda krenu pozari pa svo to suvo drvece i trava izgore. Jeste… Izgore i po neke kuce, al priroda nije uzela u obzir da su ljudi odlucili da bas tu naprave kuce i onda da nista ne urade na tome da se drvece i trava ne osusi.

A resenje je za to vrlo prosto.Cak postoje i planovi da se naprave kanali koji vode gore sa severa dole na jug i u centralnu Australiju, koji bi ogromnu kolicinu vode koja padne na severu odvela tamo gde vode nema. Medjutim, zbog jednog jedinog razloga, to nikad nije uradjeno (a mislim i da nece). Ne znaju kako da tu dzaba vodu naplate… Nema profita, pa ih onda bas briga za suse i pozare. A svake godine su na severu velike poplave i ta vodurina se slije u okean. Dok ostatak Australije nema vode ni stoku da napoji (ovo mislim na one ruralne sredine koje imaju stoku :-))…

Novine i televizija su bile prepune slika spaljenih suma i polja. Trazili su novce (i to samo novce) da pomognu napacenom „narodu“… I onda pade kisaaaa… I za dva dana, ono sto je bilo sivo i crno i izgoreno, odjedared pozelenelo. E, te slike nigde nisu objavili. Jedino je mislim Rasel Krou objavio par slika njegovog imanja koje je izgorelo u pozarima (kuca mu nije izgorela)… I tu se lepo vidi kako priroda uvodi ravnotezu u svom domenu.

A da ovaj pozar ipak nije „biggest ever“ evo malo nesto necega sto sam pronasao i prenosim u celosti na engleskom:

Eighty-one years ago (13th January 1939) with temperatures above 110°F (45°C) across Victoria and the state in drought, bushfires consumed 3,700 buildings across the state, 71 lives were lost and 5 townscompletely destroyed– never to be rebuilt.

The Royal Commission into ‘’Black Friday’’ concluded;

“There had been no fires to equal these in destructiveness or intensity in the history of settlement in this State, except perhaps the fires of 1851, which, too, came at summer culmination of a long drought.

‘’At midday, in many places, it was dark as night. Men carrying hurricane lamps, worked to make safe their families and belongings Travellers on the highways were trapped by fires or blazing fallen trees, and perished. Throughout the land there was daytime darkness’.’

The speed of the fires was appalling. They leaped from mountain peak to mountain peak, or far out into the lower country,lighting the forests 6 or 7 miles in advance of the main fires. Blown by a wind ofgreat force, they roared as they travelled. Balls of crackling fire sped at a great pace in advance of the fires, consuming with a roaring, explosive noise, all that they touched.‘’

’On that dayit appeared that the whole State was alight.” „

A ovo vam je poema koju je napisao poznati australijski pisac i pesnik gde opisuje pozar u Australiji… 1911-te 🙂 Pa ti vidi gde se tu uklapa mladjahna i neskolovana Greta 🙂

ajd u zdravlju

nastavice se

ja

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.